Manernizam
Manernizam je bio stil umjetnosti koji je dominirao evropskim slikarstvom od otprilike 1520. do 1600. godine nastao u gradu Firenci kao reakcija protiv renesansne umjetnosti. Postao je dominantan u cijeloj Europi, osim u Engleskoj, gdje nikada nije bio popularan ili široko prakticiran sve do 1600. godine, kada je evoluirao u barokni stil. Maniri su koristili složene kompozicije i iskrivljene figure kako bi izrazili osjećaj ili raspoloženje. Razvio se kao pokušaj umjetnika da umjetnost vrate iz naturalističkog prikaza renesansne umjetnosti, koja je prije toga bila, u ekspresionističku umjetničku formu koja je bila emotivnija i nijansiranija. Manirizam je započeo u vrijeme kada je religija zaostajala za humanističkim vrlinama klasične antike. Ljudi su o umjetnosti počeli razmišljati na drugačiji način. To nije bio samo puki ukras, već je predstavljao i ideje i emocije. Manerizam je odražavao ovu promjenu u razmišljanju primjenjujući religiozne teme za nadahnuće, ali ne uvijek prikazujući ih realno. Na manirističkim slikama uglavnom su se koristile složene kompozicije i iskrivljene figure. Neki komadi prikazuju čitavu scenu koristeći samo jedno gledište umjesto uobičajene renesansne perspektive. Ovi sastavi često su uključivali izdužene udove i pretjerane izraze lica. Slikari manira koristili su ove tehnike da izraze ideje povezane s ljudskim osjećajima poput anksioznosti, depresije ili usamljenosti. Manirizam je bio izuzetno individualistički stil umjetnosti koji nije uvijek odgovarao kanonima uspostavljenim od Rimske crkve. U stvari, mnogi su umjetnici koji su stvarali maniristička djela pozvani pred crkvu da objasne svoje postupke. Umjetnici su to zaobišli priznanjem da su u svoj rad uključili neke vjerske sadržaje, iako to nije uvijek bilo prikazano realno. Manirizam je takođe bio anti-establišment stil umjetnosti jer nije slijedio renesansne ideale. Namjerno je krenuo da naruši te ideale, s namjerom da ih zamijeni novim i drugačijim načinom gledanja na vjerske teme kroz slike. Manerizam su započeli umjetnici poput Michelangela i Raphaela, ali su ga na kraju napustili u korist prirodnijeg stila umjetnosti koji je proizveo njihov učenik Caravaggio.