Umetnost 18. vek
Na umjetnost 18. vijeka uglavnom je utjecalo doba prosvjetiteljstva. Doba prosvjetiteljstva donijela je eksploziju umjetničkog stvaralaštva, jer su umjetnici stvarali mnoge oblike umjetnosti poput portreta, pejzaža i mrtve prirode. Nove ideje i izumi transformirali su svijet umjetnosti i učinili ga raznolikim nego ikad prije. U umetnosti je ovo novo znanje imalo ogroman uticaj na stilove i slikarske tehnike. Dva najpoznatija umjetnička stila 18. vijeka bili su rokoko i neoklasicizam. Umjetnici nisu samo slikali, već su razvijali nove tehnike. Jedan od najvažnijih otkrića bio je fotorealizam; imao je snažan utjecaj na umjetnike i njihove stilove. Suvremeni umjetnici poput Rembrandta i Vermeera slikali su u stilu nazvanom "vjernost", koji je pokazao kompletan objekt s velikim detaljima. Pokušali su pokazati sve, uključujući i najmanji dio. Međutim, oslobodili su se pretjerivanjem određenih karakteristika kako bi poboljšali svoje razumijevanje predmeta. Na primjer, Rembrant je poznat po svojim pretjeranim nosovima koji su bili česti u holandskom društvu tog doba. Još jedan stil, popularan tokom 18. vijeka, bio je "idealan". Uključivalo je prikazivanje predmeta bez ikakve perspektive ili određenog gledišta. Na tim su slikama obično prikazani ljudi u mirnom i spokojnom okruženju. Predmet je bio uzdignut iznad svakog osjećaja za vrijeme i prostor. Tizijan i Rafael bili su poznati po svom idealizmu. Konceptualna umjetnost počela se pojavljivati tijekom 18. stoljeća kao rezultat novih tehnika u slikarstvu. Ovi su stilovi naglašavali aspekte poput ukrasnih uzoraka i linijskih struktura, umjesto da objekat prikazuju s određenog gledišta ili s detaljnim realizmom. Mediji koje su umjetnici koristili postali su i raznolikiji, a slikari su umjesto platna isprobavali nove tehnike poput ulja na metalu. Ova je tehnika bila izdržljivija i nije se lako oštetila. Umjetnici su počeli eksperimentirati s raznim medijima; takođe su počeli da mešaju boje boja. Najpoznatiji oblik umjetnosti tokom 18. stoljeća bila je umjetnost rokokoa. Uključivalo je upotrebu složenih ukrasnih dizajna. Slike u ovom stilu postale su vrlo složene i koristile su razne boje. Naglašavalo je ukrasno za razliku od naturalističkih elemenata. Umjetnici su manje pažnje posvetili realističnim karakteristikama, a više su se usredotočili na ukrasne detalje poput uzoraka, pomicanja ili čak posebnih svjetlosnih efekata. Primjeri velikih umjetnika rokokoa su Boucher, Watteau i Fragonard. Među ostale poznate umjetnike ubraja se Jean-Baptiste Chardin, koji je slikao u stilu poput "trompe l'oeil" ili "vernost". Ova tehnika bila je vrlo učinkovita za stvaranje iluzije tri dimenzije na ravnoj površini. Realizam ovog slikarskog stila bio je promjena u odnosu na tradicionalni stil koji je bio u praksi stoljećima.